Iz rodilišta su me umjesto u dječju sobu donijeli u kuhinju Buffeta Gina koji je bio preteča u načinu funkcioniranja u ugostiteljstvu. Svirao je Juke box sa singlicama, a muziku su donosili mladi koji su plovili ili radili u inozemstvu. 

U Buffetu Gina mogli su se slušati najnoviji svjetski hitovi. U hladnijim danima služili su se  jednostavni špuntini (pršut, sir, slane srdele...). Topliji dani bili su rezervirani za nezaobilazan vanjski  roštilj na ugljen. Buffet Gina nudio je, i danas nudi najbolje meso lokalnih proizvođača.  Bilo je to vrijeme kad je mama Gina kuhala marende lokalnim radnicima.

Nakon toga kreće i asfaltiranje ceste prema autokampu Stoja te polako kreće i turizam i u ovaj dio grada. Nakon niza godina 1982. prelazimo u prostor u kojem se i danas nalazimo. Oduvijek smo bili orijentirani na domaću hranu i mama Gina voljela je ići kod poznanika po selima  kupiti uvijek svježe namirnice. Nikad nije bio problem napraviti kilometar više i potrošiti vrijeme za odabir svježih seoskih proizvoda za skuhati najbolja domaća jela.

U to vrijeme Ošteria Gina bila je mjesto gdje su se znali sresti ljudi koji se nisu vidjeli godinama (izbjeglice iz 1947.) koji su se čak po glasu znali prepoznati, a nisu se vidjeli po 30 40 godina, mnogi iz onog vremena su pričali kako su tamo ili kad su se krizmali, bermali.... Mnogo dirljivih trenutaka i mnogo gostiju koji su u vrijeme Italije praktički bili vlasnici Pule- Crljenica, Durin, Schiavuzzi...... Nakon toga dolazi 1991. i i restoran se zatvara na neko vrijeme.

Prije 20 godina preuredili smo Ošteriu Gina u jedan rustikalni restoran. Do najsitnijeg detalja sami smo dizajnirali ambijnet restorana. Mama Gina bila je zadužena za rožice i cviće.  

Od tog trenutka do Covida 19 trudili smo se kao i uvijek pružiti našim gostima maksimalno zadovoljstvo i uspjeli smo sve ove godine održati kvalitetu u ponudi. Krećemo ponovno s ugostiteljstvom (ugostiti i pružiti zadovoljstvo) na starinski, domaći način kako smo vajka i delali.